Trebinjski Lav – kralj dobrih frizura
Ako je naš grad po nečemu poznat to su sigurno umjetnici i stvaraoci koji oplemenjuju dušu Trebinja.
Čitava plejada pisaca, pjesnika, književnika, slikara, vajara, zanatlija, učinili su Trebinje onim što danas i jeste- posebnim mjestom za život.
I kao da je duh Jovana Dučića zauvijek ovaj grad odredio kao plodno tlo za razvoj kreativne ideje i stvaralaštva, stanovnici ovog hercegovačkog gradića i danas, svako u domenu svog zanata ili posla svaki dan kreiraju jednu malu čaroliju.
Tako se i mi zaputismo da pronađemo moderne umjetnike, ali one nešto malo drugačije.
Tragom višedecenijskog iskustva u domenu frizerskog zanata, Trebinje je godinama unazad imalo kultne lokacije i „brice“.
Oni su pedantno vodili računa da naočiti hercegovci i hercegovke uvijek izgledaju otmeno i lijepo.
Starih brica koji su ovaj zanat donijeli u naš grad skoro više da i nema, samo su ostala sjećanja i po neko mjesto koje i dan danas baštini tradiciju nekih prošlih vremena.
Dok izbledjeli natpisi na fasaama, tek stidljivo označavaju mjesta gdje su se nekad odvijali pravi mali sastanci ne samo za uljepšavanje mušterije, već i kao idealna prilika za druženje, razmjenu nove gradske priče sveže nastale u gradu podno Leotara u sjećanju na stare „brice“ mi potražismo nove.
Tako smo se odlučili da danas posjetimo jednog mladog ali već poznatog trebinjskog frizera, Bojana Gudelja i njegov frizeraj „LAV“.
Pošto je Bojan često polazište i siguran saveznik, kada želimo da izgledamo lijepo pred nama bitne datume, sigurnim korakom došli smo do njegove radnje u centru grada, trebinjskom naselju Bregovi, ili kako to trebinjci kažu „na Marindvoru“.
Bojan nas je sačekao ispred salona, pa smo odmah počeli u veselom tonu.
Ti ćeš nam sada reći da odmaraš od posla uz jednu cigaretu, ali mi znamo da si ti izašao ispred jer si sa ushićenjem čekao da uradimo ovaj prilog.
– Ne, izašao sam ispred jer vidim da ti je kosa jako porasla pa sam morao sugerisati da si zreo za šišanje, kroz smijeh mi se obraća Bojan.
Evo neka potvrdi i tvoj fotograf, jesam li u pravu – veselo se obrati Bojan i drugom članu Trebinje Travel posade.
Ma pusti to sada, odgovorih mu, lako ćemo mi za moju frizuru, nego da te pitam, nešto što nisam do sada.
Nikad mi nisi rekao što ti se frizeraj zove Lav ?
–Lav, jer sam kralj dobrih frizura – ne prestaje sa sjajnim šalama ovaj trebinjski brico.
E pa kad si tako samouvjeren, hajde da mi malo ispričaš kako je tekao tvoj put od šegrta do Lava?
Kako si zavolio ovaj posao uopšte?
-To je baš zanimljiva priča.
Ja sam bio jako nemirno dijete, bio sam prava napast za moje roditelje. Hiperaktivan, uvijek nestašan u nekim nedaćama, morali su da me drže pod budnim okom.
No, ono što me je uvijek smirivalo i isključivalo te moje lude baterije su bili frizerski saloni. Najdraže mi je bilo da uđem u frizerski salon i pratim kako to pažljivo i precizno, tadašnje brice uljepšavaju svoje mušterije. Kad moji nisu znali šta će sa mnom, vodili su me u frizeraje da se smirim, haha, uz smijeh zaključi Bojan.
Čak mi se dešavalo da bježim od kuće i da me roditelji posle par sati pronađu u frizerajima. Već tada je moj otac, naravno u šali govorio da me ostave kao šegrta u frizerajima.
Znači bila je ipak ljubav na prvi pogled prema makazama i mašinicama?
Kako se priča razvijala dalje?
– Naravno da je frizeraj moja prva ljubav ali kako sam odrastao jako sam zavolio i fudbal, čak sam do skoro aktivno i bio dio ekipe Futsal klub Akademca kao golman.
Pošto sam negdje uvijek težio ka tome da otvorim svoj frizeraj.
Kako sam uvijek bio hiperaktivan, kroz srednju školu osim ljubavi prema makazama i fudbalu, razvio sam i ljubav prema „tacni“, naime postao sam i konobar.
Na početku ovog puta, poenta je bila zaraditi koju marku i upisati neku od frizerskih akademija.
Cilj je bio da što prije adekvatno uđem u svijet uljepšavanja kose.
Naravno, da nisam htio da svojima zadajem teret traženjem novca za moje snove oko samostalnog frizeraja.
Tako da sam odlučio da krenem sa konobarskim zanatom kroz cijelu srednju školu.
Moja prva lokacija bio je restoran Bijeli Platani, gdje sam naučio dosta toga, da bi moje putovanje stiglo do legendarnog trebinjskog lokala Azaro, za koji kažem da je moja druga kuća i porodica, no o periodu provedenom u Azaru, morali bi snimiti još jedan prilog – zaključuje kroz osmjeh Lav.
Trebinjski Lav, kažeš… Pa reci nam ko ti je prenio znanje i kako si došao do današnjeg nivoa jednog od najtraženijih frizera u gradu?
– Da, posle srednje škole imao sam sreću da je u Trebinju bila otvorena renomirana frizerska akademija FAIPA, gdje sam puno toga naučio i gdje su me kolege a prvenstveno po meni, najbolji frizer grada Srđan Dudo Kovačević naučio svim osnovama ovog posla.
Nakon početne obuke počeo sam malo i da radim sa njim i to su iskustva koja nikada neću zaboraviti.
Nekako se približavao taj sudbinski momenat, preloman u mom životu, sve sam bio bliže otvaranju sopstvenog salona.
Prije tog momenta, imao sam još puno edukacija širom regiona, kako bih što spremnije dočekao klijente a onda, nakon korone 2022 godine, otvorio sam frizerski salon Lav.
U namjeri da postanem Lav-kralj dobrih frizura Trebinja – opet se smije Bojan.
I, kakav je bio početak?
– Pa iskreno, imao sam blagu tremu, ipak, to je bio momenat kada sve od tebe zavisi, od tvog rada, uspjeh, profit, a prvenstveno zadovoljstvo klijenata.
No, prošlo je dobro.
Frizerski salon Lav, ubrzo je postao nezaobilazna tačka za sve one koji žele da imaju dobru frizuru.
Najdraže mi je što oni koji su bili malo skeptični na početku, dođu, sve mi prate rad, zagledaju, ćute, ja pokušavam da ih opustim ali na kraju budu prezadovoljni.
I naravno, vrate mi se opet.
Kod tebe je ovdje uvijek opušteno, uvijek je pozitivna atmosfera i dobro zezanje?
– Jeste, to je nekako jedan od motiva za rad. Najdraže mi je u svemu što je dosta mojih mušterija sa mnom izgradila prijateljski odnos.
Tako da, dolazak u Lav ne znači nužno dolazak na frizuru, već se dobro ispričamo i zezamo. A vjerovatno mi u prilog ide i to što sam radio dugo kao konobar.
Nakon konobarisanja ide futsal, tako da i mimo frizeraja imam baš dosta društva. Kad sa ženom izađem u grad, ljuti se na mene što neću da šetamo centrom.
A kako da prošetam, kada to odmah znači jedno deset kafa sa poznanicima. I onda dolazim u iskušenje, jer se nekad kafa pretvori i u koje pivo, haha – nastavlja u svom stilu Bojan.
Ne zaista, bez šale, imam puno mušterija i posla, radim sam, što znači da je rad dvokratan i onda baš i nemam puno vremena za druženje, nažalost.
Ali, snađem se ja, opet smijeh.
Da, to mogu i ja da potvrdim čitaocima, ovo što si rekao, da ti mušerije izrastaju u drugove.
Čak smo trebinjski Lav i ja dosta puta naveče bili „u okršaju“ u nekom od trebinjskih ugostiteljskih objekata.
– Tako je, drago mi je da potvrđuješ ono što sam rekao. Volim da znam dobre ljude, da se družim s njima i da vodim računa o njihovoj kosi.
Po meni, frizura nije puko šišanje, to je jedan čitav ritual individualnog odnosa prema kosi mušterije koja dođe. Dosta puta sam ljude ubjedio da promjene frizuru. Jer sam ja analizirao šta je najbolje za njih i šta im najbolje stoji. Dosta puta, gledam i sami kvalitet kose, pa ako uvidim da neko ima problem sa gubitkom kose, odmah se angažujem da mu tražim preparate da to popravimo. Jednostavno, želim biti doktor za kosu, haha, a moji klijenti zaslužuju da imaju najbolje frizure.
Dobro, kada smo već krenuli u tu priču, vrijeme je da nam trebinjski Lav, kaže koja mu je najčešća klijentela i šta se najviše traži?
– Pa, najčešća klijentela su mi svakako mladi, pretežno momci i dječaci, kažem pretežno, jer sam muško-ženski frizer, po svom zanimanju.
Najčešće radim FADE varijantu frizure, možda čak i u procentu od 80% nekako sam se tu baš profilisao.
Naravno tu je i french crop, mid fade, klasične frizure, izbrijavanje, sređivanje brade, pranje kose i dosta još nekih sitnih usluga.
Uglavnom više znam po čovjeku čim uđe šta radimo.
Okej, reci mi pred sami kraj, ono što uvijek volim da znam.
Ima li zanimljivih svakodnevnih angedota i dolaze li turisti na šišanje?
P.S. Ja sam čuo da ima jedna zanimljiva anegdota o tome kako si prestao da budeš ženski frizer, kroz smijeh rekoh Bojanu.
– Ima, ali ako mi obećate da moja žena neće vidjeti ovaj dio razgovora, uz smijeh govori Bojan.
Pa naime, pošto sam po zanimanju muško-ženski frizer, naveče kad bih izlazio u noćni provod, prilazile bi mi djevojke. One bi me često pitale nešto za frizuru, za boju kose, generalno neki savjet u vezi kose…
To bi ljudima sa strane izgledalo kao da je neko udvaranje pa su me drugovi uvijek pitali šta se to dešava, nisu vjerovali da pričamo o kosi.
Mislili su da je neko „muvanje“.
Naravno, djevojka me ne bi ništa pitala samo bi me mrko pogledala, kako samo hercegovke znaju. To bi bio jasan znak da batalim te priče oko ženskih frizura, od tada, strogo šišam muškarce, uz smijeh govori Lav. Ne, sada ozbiljno, muške frizure su mi mnogo zahtjevnije i meni kao frizeru izazovnije od ženskih.
Iz razloga što nemate pravo na grešku, niti jedan pogrešan potez. Pogotovo kada se radi „fejd“ ili neka od ovih novih trendovskih frizura, zaključuje Lav.
Trebinjski lav… Dobro reci nam, da li si zanimljiv turistima, nađu li te oni?
– Pa da. Nađu svakako.
Nije mi jasno šta i kako ali dođu do mene.
Ima tu najrazličitijih likova, čak su mi dolazili i kinezi, afrikanci…
Zanimljivo mi je da mi je dosta dubrovčana došlo na preporuku, sad ko im preporuči, nije mi baš najjasnije ali bitno je da posao ide – poentira Bojan.
Nego kad smo opet kod frizura, raspričali smo se.
Dovoljno sam vam rekao, vrijeme je i da kroz djelo vidite malo kako ja to radim.
Ko će prvi?
Izazivački upita Bojan mene i kolegu.
Naravno da sam se prvi odvažio jer sam i prije imao iskustva sa radom trebinjskog Lava.
Nisam bio ni najmanje pod sumnjom da bi nešto moglo krenuti po zlu.
Nasmijani Bojan, čim je uzeo svoj pribor, naglo se uozbiljio i studiozno i skoro pa ritualno počeo pedantno da radi na mojoj kosi.
Jedan vješt potez, drugi, mašinica, prelaz, ogledalo…
Zvuci i ritmika koji vas hipnotišu, od moje dobro zarasle kose, napravili su najmoderniji „fejd“, pravu ljetnu modernu frizuru.
Zadovoljno sam ustao sa stolice, oglednuo se i rekao Bojanu da ćemo se sigurno opet sresti u frizeraju kod Lava.
A, vi poštovani čitaoci, ako vas put nanese kroz Trebinje i zatreba vam frizura sa kojom ćete momentalno pobrati pregršt simpatija, obratite se modernom trebinjskom bricu, Bojanu Gudelju-Lavu, trebinjskom kralju dobrih frizura.
Autor:
Nikola Kokić
