Vučija i rimski most – kao iz priče Tolkina
Mnogo je onih turista koji posjećuju Trebinje iz godine u godinu i uvijek mu se rado vraćaju.
Ponosno pričaju da su istražili, Stari Grad, sve o Jovanu Dučiću, Hercegovačku Gračanicu, manastir Tvrdoš, izletišta, kupališta…
Da su uživali u hladovini gradskog parka, da su doživili avanturu i magiju rijeke Trebišnjice, ali mi bi im toplo preporučili da naprave malu zadršku i još jednom provjere da li je u ovom gradu ostalo još kutaka koji su neistraženi.
Mi vjerujemo da takvih kutaka ima još, reklo bi se na pretek.
Netaknuti masovnim turizmom ali dirnuti lijepom prirodom, dobrim domaćinima, rijekama i kulturno istorijskim naslijeđem,
Vučija i rimski most, kao i cijelo selo, predstavljaju neistraženu prirodnu oazu za rekreaciju i odmor.
Ovo selo smješteno je uz samu granicu sa Crnom Gorom.
Prestavlja graničnu među između dva grada pobratima, Nikšića i Trebinja i naroda koji su kroz istoriju disali kao jedno.
Kada krenete iz Trebinja ka granici sa Crnom Gorom, ispred vas se ukazuju prelijepi pejzaži prirode u raznim nijansama.
Nepregledne prirodne nijanse zelene, sive i plave boje, predstavljaju smjelu simbiozu šuma, kamena i mirnih trebinjskih rijeka.
Takva je i Lastva, takav je i Klobuk ali i pomenuta Vučija, ušuškana između kamenih gorostasa koji je okružuju.
Vučija i rimski most: neistažene mogućnosti za odmor
Zaista nemamo informaciju da je čuveni Tolkin nekada prolazio ovim krajevima ali kada je pisao svoje kapitalno djelo Gospodar prstenova i želio da prikaže bajkoviti „The Shire“ ili Okrug, imamo utisak kao da mu je baš Vučija bila prva inspiracija.
Naravno, ovo je samo maštovito hrabar osvrt autora teksta, pa se nadamo da nam čitaoci neće zamjeriti na ovakvoj komparaciji.
Ovakvim opisom željeli smo samo potvrditi nestvarnu ljepotu Vučije, mjestu kojoj nisu potrebni ni specijalni efekti, ni tehnologija da bi bila takva kakva jeste, posebna.
Kada dođete u selo, osim izuzetno prijatne klime, dočeka vas fantastična priroda i sjajni domaćini.
Malobrojno stanovništvo se uglavnom bavi uzgojem poljoprivrednih kultura, stočarstvom kao i proizvodnjom meda.
Ako posjetite ovaj kraj, obavezno upoznajte i seosko gazdinstvo Sredanović i doživite lokalnu priču od autohtonih stanovnika.
A mi odlazimo dalje ovim „okrugom“, tragajući za nestvarnom rijekom Sušicom, koja zaslužuje ne samo jedan tekst, već čitav feljton, da bi se dočaralo sve ono što ona nudi.
Ova riječica je pritoka rijeke Trebišnice i od centra je udaljena na 15 kilometara. Ono što je izdvaja od ostalih rijeka je izuzetna čistoća, smaragdna boja, te izuzetno bogatstvo živog svijeta koji posjeduje.
Kao takva, pogodna je za ljubitelje ribolova i sve one koji vole da uživaju u netaknutoj prirodi. U obližnjim pećinama sa dubokim izvorima, speleolozi su pronašli i čovječiju ribicu, endemsku vrstu karakterističnu za područje Dinarida.
Ova izuzetno neobična vrsta, zanimljiva je i po svom izgledu.
Procjenjuje se da je čovječija ribica dužine negdje oko 40cm.
Njeno nježno tijelo, noge i skoro pa providna boja kože, svim onim koji su je ikada vidjeli ostavlja izuzetno snažan utisak.
Vučija i rimski most kao turistička atrakcija
U blizini ovih izvorišta i pećina nalazi se i predmet našeg pisanja- Vučija i rimski most.
Ovaj most nalazi se između dvije velike stijene i spaja dva strma dijela rijeke Sušice. U narodu se ovaj most kroz istoriju nazivao raznim imenima.
Danas najprihvaćenije ime je „Rimski most“.
„Kršteno“ ime u narodu, most je vjerovatno dobio radi trase karavanskog puta koji se nazivao Via Anagasti(Onogošt), ili Via Jeseri.
Putevi su pretpostavlja se išli od Dubrovnika, preko Onogošta i dalje ka Srbiji, pa je most svakako imao određen značaj.Neki ga nazivaju i „Grčkim mostom“ vjerovatno da bi se izrazila njegova izuzetna starost.
Ono što svakako sa sigurnošću znamo je to da porijeklo ovog prelijepog i mističnog mosta, datira iz XIII. vijeka.
Građen od tesanog kamena, smjelo nasvođen polukružnim lukovima, stvara lijep utisak uklapanjem u prirodni ambijent sela i rijeke Sušice.
Posebno je mistično doći na ovaj lokalitet rano izjutra ili za vrijeme mladog mjeseca u ljetnom periodu kada isparavanja rijeke mostu davaju jednu bajkovitu notu.
Kao da očekujete u svakom momentu da će se ispred vas stvoriti nekakva mitska bića, vile, jednorozi, patuljci i ostali neobični šumski stanovnici iz mašte.
Selo osim mosta, krije ostatake Vrmskih kula, građevine iz srednjeg vijeka koje su dobile ime po starom imenu za ovu oblast.
Takođe, selo Vučija se posebno ponosi i Gredičkom kulom koja je sačuvana skoro pa u potpunosti.
Ova kula je dugačka oko 15 metara a visoka oko 8 metara. Posjeduje podrum, kao i sprat za stanovanje.
Ne možemo tačno da datiramo kada su ove kule prvobitno nastale, no svakako u stanovništvu je izuzetno popularna legenda o kraljici Kujači ili Kujavi.
Kraljica Kujača bila je žena kralja Ostoje, vanbračnog sina, čuvenog kralja Tvrtka I Kotromanića.
Navedena kraljica bila je iz plemićkog roda Radenovića-Pavlovića, a kao što vidimo pitomi kraj Vrmanske oblasti joj se izuzetno dopao te je po legendi, nakon razvoda od muža Ostoje 1416 godine, boravila svom dvoru, u blizini Klobuka. Legenda kaže da je kraljica izgradila i jedan drugi most, takođe na rijeci Sušici, koji je nažalost nestao u vihoru burne istorije.
I zato, strpljivog čitaoca koji je nadamo se, sa uživanjem istraživao ovaj tekst, želimo da podstaknemo da otkrije šta krije selo Vučija, ali i podsjetimo na stih grupe Galija(i spota snimanog u Trebinju), koji kaže:
„Kao iz priče Tolkina, ti možeš sve…“
Vučija i Hercegovina, priroda koja može sve.
Autor:
Nikola Kokić
