Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija
Ako kažemo da je „Hercegovina Svetog Save dedovina“ i da je mladi Rastko Nemanjić odredio međe duhovne bašte humske zemlje, onda ćemo sa sigurnošću reći da je Sveti Vasilije u tu božanstvenu baštu ubacio sjeme koje daje plodove čak pet vijekova po njegovom upokojenju.
Pratili smo priču malog čobančeta Stojana, koji je svoj put započeo kamenitim i trnovitim stazama rodnih Mrkonjića, odakle je dalje krčio puteve ka manastiru Zavali, da bi od trnovitih i kamenitih vrleti, utabao svijetle,prostrane staze ka manastiru Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija, svetitelja koji je sa ovog mjesta otišao dalje ka Ostroškoj stazi, onoj koja ga je vinula u vječnost.
Putevi kuda su hodila ova sveta stopala, živi su i dan danas.
Njime korača na hiljade bogotražitelja i pokajnika kojima je Sveti Vasilije „duhovni pastir“ i svetitelj čije se ime spominje sa strahom i ljubavlju, kao i prva asocijacija kada vas pitaju šta je prvi sinonim ove krševite hercegovačke zemlje.
Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija- monaški dani
Naše hercegovačko putovanje na stazi Svetog Vasilija završava se ispred kapija drevnog manastira Tvrdoš na stazi svetog Vasilija, odakle je svetitelj kao monah a kasnije i mitropolit odlučio da svoj život smjelo posveti gospodu, svetom pravoslavlju kaoi i njegovom vjernom stadu Hercegovine.
Od momenta otkad je mladić Stojan došao u manastir Tvrdoš, zamonašivši se imenom Vasilije, vrijeme te oklonosti nisu bile ni malo lake za ovu svetu ličnost.
Jedno od najtežih epoha u istoriji Hercegovine, taj XVI. vijek kada je ovo područje pod turskom okupacijom i zulumom ka lokalnom stanovništvu bilo izuzetno turobno, preko stalnih tursko-mletačkih ratova, koji kao posledicu ostavljaju pustoš svuda oko sebe, a najposlije i sa dramatičnom borbom tadašnjeg pravoslavnog klira da očuva pravoslavnu vjeru koja je pod stalnim pritiskom unijata rimske vlasti, da bi se pravoslavno stanovništvo prevelo u katoličku vjeru.
U takvim teškim uslovima, sada već kao paroh popovopoljski, Vasilije neprekidno obilazi svoje duhovno stado ispovjedavši pravoslavnu vjeru.
Godine 1638. tada već arhimandrit Vasilije u Pećkoj patrijaršiji biva rukopoložen u mitropolita Zahumskog, odnosno Hercegovačkog, kao vrlo mlad sa svojih nepunih trideset godina.
Kaže se da je period stolovanja mitropolita Vasilija u Tvrdošu, najsvjetliji period manastira ali sa druge strane i najteži, jer je mitropolit imao razne teškoće u njegovom pastirskom radu.
Često napadan od bahatih plemenskih vođa, sa nerazumjevanjem dočekivan od dijela naroda, pa čak i svrgavan na mitropolitskog trona od strane lažnog unijatskog episkopa Savatija, život mitropolitov je kao što smo i pratili od samog djetinjstva bio protkan iskušenjima.
Ipak za vrijeme svog stolovanja u Hercegovini, prije svetog odlaska u Crnu Goru i manastir Ostrog, mitropolit Vasilije je uspio da uradi mnogo toga za hercegovački narod.
Obnavljao je crkve i manastire, otvarao škole, pomagao vjernom narodu, misionario od Peći i Mileševe, pa sve do Svete Gore, kako bi vjerno prenio hercegovačke prilike.
Kaže se čak da je još za života bio čudotvorac, tvorivši razna čuda i iscjeljenja molitvama za one koje su mu se obraćali.
A vas dragi čitaoci ako je ova priča bar malo zaintrigirala, pozivamo da zajedno sa nama odškrinete vrata ovog drevnog manastira i saznate kako je to Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija postao hercegovački temelj za vječnost.
Legende, istorija i priča o Tvrdoškom vinu
Legenda o samom osnivanju manastira, vezuje se za ranohrišćanski period četvrtog vijeka.
Putujući ovim krajevima Car Konstantin i njegova majka Carica Jelena, uvjerivši se da je lokalno stanovništvo itekako pobožno i željno duhovne riječi, na ovom mjestu nedaleko od današnjeg Trebinja, podigoše zdanje, nama danas poznato kao manastir Tvrdoš.
Da ova priča ima svoje istorijsko utemeljenje govore brojna arheološka istraživanja u okolini kao i samom manastiru.
Naime, u današnjoj crkvi posvećenoj Uspenju presvete Bogorodice možemo primjetiti stakleni pod ispod koga se nalaze ostaci ranohrišćanskih grobnica i temelja prvobitne crkve iz IV. vijeka.
Ove grobnice su još mlađe od same crkve koja je izgrađena u četvrtom vijeku, što nas navodi na fascinantan podatak da je Hercegovina bila jedna od kolijevki hrišćanstva iz drevnog perioda.
Osim pomenutih grobnica arheološkim iskopavanjima kroz vjekove, na lokalitetu su pronađeni keramički predmeti, kovani novac i još neki materijali iz perioda između IV.-V. vijeka.
Te informacije su svakako nama izuzetno bitne jer preko njih možemo da pratimo kontinuitet postojanja manastira u trajanju od skoro sedamnaest vijekova.
Crkva Uspenja presvete Bogorodice i manastirske relikvije
Unutrašnjost crkve je izuzetno živopisana, no bratstvo manastira govori da je ovaj manastir prije razaranja u tursko-mletačkom ratu 1694. godine, imao impozantne freske i živopise koji su bili daleko ispred svog vremena.
Umjetnik koji je bio angažovan na živopisanju crkve bio je čuveni Vico Lovrov katolik iz Dubrovnika, a danas u sjećanje na tadašnju impozantnu umjetnost, sačuvan je dio lika majke Božije kao i scene oplakivanja Hrista. Ovaj mali sačuvani djelić nam pokazuje kolika se vrijednost pridavala tadašnjem živopisanju a ostatak ovog djela i dan danas ima izuzetnu umjetničku vrijednost.
Danas, manastir posjeduje veliki broj relikvija a mi ćemo svakako izdvojiti, dio mošti, odnosno ruku Svete kraljice Jelene Anžujske, supruge Stefana Uroša I Nemanjića i majke kralja Dragutina i kralja Milutina.
Ova kraljica ostavila je neizbrisiv trag na području tadašnje Humske zemlje a zna se da je u okolini Trebinja imala svoj raskošni dvorac.
U narodu je ostalo živo sjećanje na voljenu kraljicu dobrotvorku, a kraljica je posmatrajući iz današnje perspektive dodatno proslavila manastir, jer se osim Tvrdoša, gdje se čuva njena sveta ruka, ne znaju ostale lokacije gdje počivaju mošti ove svetiteljke.
U manastiru se takođe čuva dio moštiju bratanca Cara Dušana Silnog, Svetog Joasafa, odnosno Jovana Nemanjića koji je poznat kao osnivač manastira Meteori u Grčkoj i posljednja istorijski zabilježena ličnost iz blagorodne loze Nemanjića.
Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija: Tajna manastirskih vina
Poseban dio priče o manastiru Tvrdoš, svakako čine čuveni manastirski podrumi gdje se vjekovima proizvode najkvalitetnija hercegovačka vina koja su danas neizostavni dio somelijera i hedonista širom svijeta.
Fragmenti pronađenih pjesama i spisa još iz XV. vijeka govore o nekakvim „manastirskim izbama“ za koje se vjekovima smatralo da su samo mit i legenda nastala u narodu.
No, arheološkim iskopavanjima u novijem periodu, pronađeni su dijelovi starog podruma za koji se smataralo da je prirodna pećina, te se arheološki utvrdilo da datiraju upravo iz XV. vijeka kada je zabilježena pjesma o manastirskim vinima i izbama.
Još jedna legenda koja se potvrdila kao istinita, te još jedna priča koja govori o kontinuitetu manastirskog života.
Kontinuitet svakako potvrđuje i proizvodnja vina od strane monaha, koji su kako smo već utvrdili još od XV. vijeka baštinili dugu tradiciju proizvodnje koja se pronijela do današnjih dana.
Priznaćete, istorijat sa kakvim se ne mogu pohvaliti ni najjači svjetski brendovi.
A kada već pričamo vinima i brendovima, kako to kažu u manastiru, najznačajniji „predstavnik“ i „brend“ ove vinarije je čuveni vranac, sa kojim je vinarija i započela noviju proizvodnju.
Ponovno pokretanje proizvodnje vina u manastirskoj vinariji dešava se 2003. godine, a ta godina ostala je u sjećanju bratiji i radnicima manastira, kao najbolja berba u novijoj istoriji.
Danas turisti sa svih kontinenata svijeta hrle u manastir da otkriju kakva je to tajna vranca i žilavke iz „manastirskih izbi“ a monasi i radnici kompleksa ih ljubazno dočekuju u vinskim podrumima za degustaciju, gdje im otkrivaju djelić tajne koju je potrebno utkati da bi se dobio ovaj „božanski nektar“.
Osim vinarije ekonomiju manastira čine vinogradi koji se nalaze u kompleksu, maslinjaci i pčelinjaci, gdje vjerna bratija izvršava sva poslušanja povjerena od igumana.
I zato ako posjetite ovaj živopisni kompleks, na jednom mjestu vidjećete bukvalno sve.
Od monaha koji tiho i smjerno „drže“ svoja bogosluženja i poslušanja, radnika koji u znoju svog lica rade u manastirskim vinogradima, turiste koji kupuju vrijedan suvenir-uspomenu u manastirskoj prodavnici, te vjernike koji upućiju svoje molitvu ka Bogu i zapale po neku svijeću u ime zdravlja bližnjih.
Manastir Tvrdoš: Smjerni čuvar istorije
No, iako je ovaj manstir kako danas tako i kroz vijekove bio duhovna tvrđava i pohodište za sve dobronamjerne ljude, zabilježeno je da je doživljavao i ne tako lijepe trenutke u svojoj prebogatoj istoriji.
Naime, prvo razaranje manastira djelo je Avara u VII. vijeku, a razaranje je bilo tako teško da manastir u ruševnom stanju ostaje sve do XIV. vijeka, kada manastiru obnavlja život, a ko drugi nego najveći zadužbinar iz loze Nemanjića, Sveti Kralj Milutin.
Nakon nepuna dva vijeka mirnodopskih prilika, manastir je u potpunosti porušen, ovaj put od mlečana u tursko-mletačkom ratu i nažalost ostaje u takvom stanju sve do 1928. godine kada Nikola Runjevac, rodom trebinjac, nastanjen u Sjedinjenim američkim državama na opštu radost i veselje naroda Hercegovine obnavlja manastir.
Manastir je i nakon tog perioda imao momente kada je bio relativno ili totalno zapustio a finalno 1990. godine, hercegovačkom narodu najdraži episkop Atanasije ponovo pokreće bratstvo manastira unoseći duh života na ovo sveto mjesto.
U čast blaženopočivšeg episkopa, koji je jedna od centralnih istorijskih i duhovnih figura ovog manastira, zahvalno bratstvo i vjerni narod sahrani voljenog vladiku Atanasija u skromnu kapelicu, poviše manastira.
Tako će vladika zauvijek ostati vezan za svoj Tvrdoš, a kroz njegove molitve, vjerujemo da će manastir i vjerna bratija biti u neprekidnoj božijoj milosti.
Od Cara Konstantina do Svetih Nemanjica, od Svetog Vasilija do vladike Atanasija, ovaj manastir svjedoči burnoj istoriji ali i kontinuitetu vjere i božije ljubavi ka ovom svetom mjestu.
Danas je manastir Tvrdoš jedna od tri najposjećenije pravoslavne bogomolje na Balkanu, odmah nakon manastira Ostrog u Crnoj Gori i manastira Tuman u Srbiji.
Stotine hiljada hodočasnika, vjernika, znatiželjnih turista sa svih meridijana žele da osjete dio božijeg prisustva kroz svoj lični doživljaj osjete Tvrdoš na stazi Svetog Vasilija i dožive blagodat ovog mjesta.
U ovom živopisnom ambijentu pejzaža boja, arhitekture, istorije i ljudi, osjeća se istinska punoća života, te projava Božije zapovjesti o ljubavi i radosti.
Ovaj duhovni bastion u kamenu, spreman je da primi i zagrli sve one koji mu dođu u naručje.
Zato posjetite naš manastir Tvrdoš, naš temelj za vječnost.
Autor:
Nikola Kokić
