Trebinje je upućeno da računa na turizam
Trebinje je upućeno da računa na turizam…
– Jovan Dučić
Ako bi se vratili par decenija u prošlost, te se osvrnuli na sami početak vezan za turizam i turistička kretanja ka Trebinju, izvjesno bi pronašli neke sasvim drugačije oblasti interesovanja u aspektu zahtjeva samih turista.
Stanovništvo je što ekonomski, što mentalno, bilo usmjereno trendovima bivše države, mahom na industriju i tek stidljivo na energo industriju koja je danas zamajac razvoja Trebinja kao i čitave regije.
O turizmu kao takvom, te Trebinju koje je upućeno da računa na turizam, kako je to Dučić sročio, u njegovom današnjem obliku se nije moglo ni sanjati.
Naravno da je turističkih putovanja kroz ovu regiju ipak bilo, zahvaljujući blizini prvenstveno Dubrovnika, jadranske obale Crne Gore i popularnih radničkih odmarališta tog vremena (Meljine, Kumbor, itd).
Na samom početku ocjenjujemo da je geografska pozicija Trebinja i blizina jadranske obale (na manje od sat vremena) jedan od ključnih motiva konzumacije ove regije u turističkom smislu, kao i da je definitivno Trebinje upućeno da računa na turizam.
Osim što je Trebinje bilo poznato po blizini mora i po austrougarskim kasarnama, koje je bivša Jugoslavija koristila kao svoje centre za obuku regruta širom države i koje su kao takve evocirale uspomene mnogim pitomcima. Oni su razumije se, najbolje godine i uspomene svog života poklonili baš Trebinju i na taj način ovaj grad zauvijek utkali u svoja najljepša sjećanja.
Vjekovna kulturološka raznolikost i naslijeđe ove regije, glasno je šaptalo da će uskoro doći dan kada će mnogobrojni turisti krenuti u istraživanje ovih lokaliteta.
Ipak, ova itekako potentna turistička lokacija, kao da nekako uporno ostajala neistražena.
Trebinje je upućeno da računa na turizam: Istorijat turističkih kretanja
Turistička kretanja po Trebinju uglavnom su se odvijala po linearnom tragu.
Posjeta Begovoj kući(danas porušeni han-restoran u naselju Bregovi), Arslanagića most sa rijekom Trebišnjicom, Dučićeva ulica, nekadašnja Vila Lastva i vjerovali ili ne, naselje Krš (koje je danas nažalost uglavnom u zapustjelom stanju).Čak ni prostor starog grada(danas jedan od turistički, popularnijih lokaliteta) nije bio jedan od osnovnih motiva kretnje jugoslovenskih turista.
Svakako da je „Ugostiteljsko turističko preduzeće Leotar“ ili jednostavno UTP Leotar, možda i jedan od pionira kada pričamo o zamajcu koji se odnosi na ubrzan trend rasta turističkog prometa u Trebinju i sigurno igra izuzetno bitnu ulogu u razvoju ovog grada.Tada jedini hotel u gradu koji je sposoban da primi veći broj turista nudi i ostale sadržaje kao što su restorani, ugostiteljski objekti, kao i nadaleko čuveni bungalovi u Srebrenom, takođe u vlasništvu ovog preduzeća.
Kada podvučemo crtu koja se odnosi na tadašnju turističku ponudu, složićemo se da je ona neuporedivo nerazovrsnija u odnosu na današnju.
Kako je Trebinje od stidljivog bavljenja turizmom došlo do nivoa jedne od najbrže rastućih destinacija regiona
Završetkom građanskih ratova u bivšoj Jugoslaviji i kreiranjem sigurnijeg ambijenta za stanovnike nekadašnje zajedničke države, uslovljava sve veće interesovanje ka turističkim kretnjama, kako turista regiona, tako i turista sa ostalih meridijana koji žele da istražuju nova područja, njima do juče poznata samo po ratnim dejstvima.Trebinje je svakako imalo tu sreću da iz navedenih sukoba izađe bez prevelikih oštećenja, tako da je turizam polako pripremao teren da se pokaže u svom punom potencijalu.
Prve stavke koje su napravile pravu revoluciju u turističkim kretanjima ka Trebinju su svakako gradnja Hercegovačke Gračanice i formiranje Košarkaškog kampa Dejana Bodiroge. Gračanica izgrađena po želji pjesnika Jovana Dučića, po samoj izgradnji 2000. godine odmah izaziva pravi turistički bum širom regiona.
Replika Gračanice sa Kosova i Metohije sa brojnim dodatnim sadržajima i prelijep pogled sa lokaliteta na Trebinje, već za kratko vrijeme stvara podlogu za masovna interesovanja turističkih agencija i individualaca, dok navedeni kamp Dejana Bodiroge (počeo sa radom 2006. godine-danas neaktivan) otvara vrata mališanima iz cijelog svijeta da po prvi put otkriju Hercegovinu u svom istinskom svjetlu a trebinjcima priliku da u svom gradu vide razne svjetske kulture i zajedno sa njima počnu da udišu neki novi kosmopolitski dah.
Hercegovačke vinarije
Razvoj hercegovačkih vinarija, kao što su na prvom mjestu Vukoje i Tvrdoš, ali i globalni trendovi koji potenciraju na konzumaciji autohtone organske hrane, Trebinju prave sljedeću odskočnu dasku u kreiranju ostalih segmenata turističke ponude.Osim interesovanja za navedene stavke, polako raste i interesovanje za vjerski turizam, tako da manastir Tvrdoš preuzima primat u turističkim kretanjima i hodočasničkim turama i danas predstavlja jednu od tri najposjećenije pravoslavne svetinje, odmah uz manastir Ostrog i manastir Tuman.
Snimanje serije Ranjeni orao po motivima književnice Milice Jakovljević -Mir Jam u režiji čuvenog Zdravka Šotre, kreira jedan neobičan fenomen koji je još uvijek izuzetno popularan kod turista koji dolaze u Trebinje. Naravno riječ je o lokaciji poznatoj kao Anđelkina kapija.
Od te 2008. godine kada je ova serija doživjela svoju premijeru a kada su gledaoci svakodnevno živjeli i saživljavali sudbinu lijepe Anđelke koju život vodi u Trebinje, turisti masovno žele da istraže ambijent lijepog meditetranskog gradića i da se slikaju ispred čuvene Anđelkine kapije, ispred koje su bar u seriji ostajala brojna slomljena srca Anđelkinih udvarača.
Trebinjski turistički radnici šaljivo kažu da će se ovaj fenomen istraživati na visokoškolskim ustanovama koje se bave turizmologijom, jer je od te 2008. godine pa do danas, sigurno možemo reći, na stotine hiljada turista svoj boravak u Trebinju, ovjekokovječile fotografijom ispred ove kapije.
Da li je Trebinje i danas upućeno da računa na turizam
Nakon navedenih stavki koje su uvele turizam na veliku pozornicu ovog grada, sve više privrednika uviđa mogućnosti i benefite koji turizam sa sobom nosi.
Otvaraju se hoteli, restorani, vinarije, kafe barovi. Gradske vlasti i turistički radnici čine sve da kreiraju poželjan ambijent za privlačenje turista, a Bogom dano gostoprimstvo lokalnog stanovništva i kako trebinjci kažu 265 sunčanih dana, turistima predstavljaju dodatan povod da dođu u Trebinje. Na ulicama je sve više turista, čuju se razni jezici, dolaze autobusi raznih agencija, svuda je gužva i žamor, no glavna prednost Trebinja da i uslijed odlika masovnog turizma ne izgubi svoju osobenost predstavlja možda i najveći motiv za dolazak gostiju iz raznih zemalja.
Grad postaje poznat širom svijeta, turistička ponuda impresionira turizmologe na raznim sajmovima, tako da po pravilu Trebinje redom osvaja nagrade širom meridijana.
Trebinje postaje prvo turističko mjesto u Republici Srpskoj.
Trebinje osvaja renomirane nagrade na Međunarodnom sajmu turizma u Berlinu sa projektom Hercegovačka kuća a takođe postaje i najpoželjniji grad na svijetu za penzionersku populaciju.
Kao da odjednom svi žele da dođu u ovaj grad. Od dva-tri hotela koja su egzistirali u Trebinju, ovaj grad dolazi do šesnaest hotela i više motela, apartmana i objekata za odmor.
Takođe, od stidljivih 70 ili 80 hiljada registrovanih noćenja, Trebinje u 2023. godini dolazi po prvi put do magične i renomirane cifre od 200 hiljada registrovanih noćenja, sa tendencijom rasta i do pola miliona noćenja, ako znamo da su mnoga od njih i dalje u zoni sive ekonomije. Pravu revoluciju u razvoju turizma Trebinja i njegovo lansiranje u „veću orbitu“ kreira Grad sunca, zadužbina Rodoljuba Draškovića koji svoju viziju pretače u turističko-rekreativni kompleks koji tokom godine posjeti na stotine hiljada turista. Turisti počinju da doživljavaju Trebinje ne kao tranzitno, već kao ozbiljno turističko mjesto, tačnije turističku destinaciju koja svojim gostima može da ponudi ekskluzivne sadržaje iz bukvalno svih oblasti turizma.
Trebinje je upućeno da računa na turizam: Revolucija turizma u Hercegovini
Bogata gastronomska ponuda, restorani, vinarije, Dučićeva ulica, Ljetnja Bašta Platani, Stari grad-Kastel, Muzej Hercegovine, Hercegovačka Gračanica, rijeka Trebišnjica, manastiri, crkve, džamije, katedrale, zdrava i netaknuta priroda, avanturistički doživljaji i rekreacija, kupališta, Grad Sunca, samo su neke stavke u bogatom neprekidnom nizu koje Trebinje nudi turistima.
Kada smo pričali o jednom od početnih fenomena razvoja turizma u Trebinju, Anđelkinoj kapiji, ne možemo a da ne spomenemo možda jedan još složeniji fenomen ili anomaliju koja je Trebinje od tranzitnog mjesta na putu ka moru, pretvorilo u destinaciju u koju se dolazi ciljano i tipski.
Naravno da je rijeć o periodu korona virusa.
Pandemija kao prekretnica za turistički bum Trebinja
Pandemija koja je učinila nešto što niti jedna druga pošast u skorijoj istoriji nije uspjela, a to je da zaustavi svijet na neko vrijeme, nije zaobišla ni turizam kao najranjiviju oblast privrede.
Avio kompanije propadaju, turističke agencije se gase a najelitnije svjetske destinacije gube stotine miliona eura jer su putovanja ograničena na minimum.
Nemogućnost putovanja, naprije za ljude iz regiona a sa druge strane ogroman pritisak od neizvjesnosti, mjera, inflacije, uslovilo je to, da su ljudi koji imaju naviku odlazaka na turistička putovanja, tražili najbržu i najsigurniju aleternativu, kako bi očuvali djelić svojih pređašnih navika.
Pogađajte, idealan izbor za mnoge pao je na Trebinje.
Trebinje je grad koji je „plesao na ivici ambisa“ sa ne tako represivnim mjerama, sa ne tako velikim ograničenjima, grad koji je uložio veliki ulog kladeći se na turizam u korona periodu i turističko tržište mu je za taj rizičan potez, itekako vratilo.
Mislimo da ne postoji čovjek iz regiona koji te 2020. ili 2021 godine nije posjetio grad i uživao u slobodi u odnosu na teška ograničenja ostalih destinacija.
Ulice su prepune, u parku ne postoji slobodna klupa a obale trebinjskih kupališta su punija nego plaže elitnih primorskih destinacija.
Kao da je ovaj grad bio poslednja oaza slobode i proteklog perioda koji je bukvalno kao preko noći isčezao.
Nakon te za mnoge ljubavi na prvi pogled, turizam Trebinja ruši onu poslednju prepreku koja ga iz tranzita svrstava u destinaciju i postaje dio zajedničkog regionalnog turističkog proizvoda.
Vizionarski stihovi Jovana Dučića o budućnosti Trebinja
Danas imamo agencije iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore ali i ostalih zemalja regiona i svijeta, koji kreirajući svoje aranžmane Trebinje postavljaju rame uz rame sa Dubrovnikom, Herceg Novim, Mostarom kao dio zajedničkog programa za svoje putnike.
Prepoznavši sve ovo i imajući za cilj da se takvo stanje održi, gradska i privatna inicijativa u Trebinju jača, tako da se uređuju ulice, fasade, Stari grad od zapuštenog mjesta postaje poželjno mjesto za boravak svakog posjetioca koji želi da osjeti duh Meditetana.
Aktiviraju se neke do tad ne baš tako potentne lokacije, u prvi plan stidljivo se nameću Ubla, Jazina, Mrkonjići, Zavala i razne druge lokacije, kako bi gosti uvijek imali nešto novo i neistraženo.
A nama na kraju ne preostaje ništa drugo već da zaželimo sreću svim onima koji se aktivno bave ovom oblasti i da pokušamo da animiramo sve one koji nisu bili (a vjerujemo da je takvih malo) da posjete ovaj prelijepi hercegovački gradić.
I kao što sve u Trebinju počinje sa velikim pjesnikom Jovanom Dučićem, tako ćemo i zaključiti ovaj naš današnji ogled turističkih prilika.
Kako drugačije nego sa vizionarskim stihovima o Trebinju, koje je pjesnik izrekao skoro pa vijek unazad.
Trebinje je upućeno da računa na turizam.
On je po prirodnoj lepoti jedan od najlepših gradova zbog izvanredne reke, vanrednog amfiteatra, čudesnog osvetlenja, koje dolazi od odbleska sa mora, Trebinje ima budućnost grada gde će tražiti mira i pribežišta mnogi činovnici kada se budu povlačili sa svojim porodicama iz službe i iz skupih velikih gradova.
Reklo bi se proročka tačnost.
Dobrodošli u Trebinje!
Autor:
Nikola Kokić
