Na stazi Svetog Vasilija – Manastir Zavala
„Na ovoj stijeni izgradiću crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati…“
Ovim jevanđeljskim riječima upućenih od samog Gospoda ka apostolu Petru, vjerujemo, dostojno nastavljamo priču o stazi najvoljenijeg svetitelja Hercegovine, Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog.
Obradivši temu najranijeg djetinjstva malog Stojana i njegova prva shvatanja o svojoj vjeri, Bogu ali i duhu svoje otadžbine, došli smo i do druge tačke na ovom putovanju.
Vjerni narod, smjerno monaštvo, manastir u brdu, crkva u stijeni, doslovno i metaforički asociraju na jevanđeljsku poruku o „crkvi u stijeni“ sa kojom smo i počeli ovaj tekst.
Zato strpljivim čitaocima predlažemo da sa nama uplove u ovo putovanje o još jednoj hercegovačkoj svetinji:
Na stazi Svetog Vasilija – Manastir Zavala
Nesumnjiv utisak koji je na malog Stojana ostavljao njegov stric Serafim, iguman manastira Zavale ali i stalna opasnost od turskog zuluma, turskih janjičara kao i iskušenja koja je Stojan imao od lokalnog stanovništva, mahom ljudi otpalih od vjere, bili su jasni razlozi njegovih smjernih roditelja Petra i Ane, da svoje dijete posvete Bogu.
Mali Stojan već od pretpostavlja se, uzrasta dvanaestogodišnjaka odlazi u manastir Zavalu i postaje prvo poslušnik svom stricu a kasnije i iskušenik koji teži da svoj život u poptunosti preda Hristu.
Nemamo sumnju da je ovaj manastir imao jednu od presudnih uloga u formiranju Stojanovih pogleda na svijet oko sebe, odnos prema bližnjima ali i blisko razumijevanje tajni pravoslavne vjere.
Bezbrojne suze koje su natapale hercegovački kamen, bezbrojne molitve koje je uznosio tvorcu, prvo u Zavali a kasnije i u Tvrdošu, Vasiliju su dale sjajan temelj i istrajnost, da nastavi u njegovim daljim aktivnostima misionarenja i prenošenja žive vjere kroz turobna vremena XVI vijeka.
Njegov potonji boravak u Ostrogu gdje ostvaruje najplodosnosnije rezultate i pun potencijal svoje hrišćanske ličnosti, ostavlja neizbrisiv trag i živo prisustvo koje je evo i vjekovima po svetiteljevom upokojenju projavljeno kroz njegove čudotvorne mošti koje pomažu svim onima koji mu se obrate sa iskrenom ljubavlju prema Bogu.
Napravivši vjerujemo, za vas čitaoce zanimljivu i intrigantnu uvertiru o ovom drevnom manastiru i njegovom svetitelju, vrijeme je da se osvrnemo na bogat istorijat i duhovni značaj ove svetinje.
Manastir Zavala nalazi se u Popovom Polju, nekih pedesetak kilometara od Trebinja u mjestu koje se zove Ravno.
Ovaj manastir se neodvojivo stopio sa ambijentom i krajolikom hercegovačkog sunca, kamena i krša. Smješten ispod jedne stijene, brda koje se naziva Ostrog(baš kao i Ostrog u Crnoj Gori) sa svojim bajkovitim i nestvarnim pogledom na suncem okupanu ravnicu Popovog polja, do dan danas odolijeva duhovima vremena i čuva iskonski duh pravoslavlja.
Kada kažemo da je ovaj manastir drevne prirode, odmah zaplovljavamo u svijet predanja i legendi koje se odnose na izgradnju samog manastira, koje govori da je na svetom hodočasničkom putovanju iz Rima ka Carigradu, Sveti Car Konstantin vidjevši da je stanovništvo izuzetno pobožno, izdao naređenje da se napravi crkva na obližnjem brdu Petkovica i posveti Presvetog Bogorodici.
Ostavivši ikonu na mjesto zavještanja buduće zadužbine, car sa svojom svitom i neimarima, zanoći, ali ga sledeće jutro dočeka jedno izuzetno čudo.
Ikona se nalazila na totalno drugačijoj lokaciji od zamišljene, ispred ulaska u pećinu, na mjestu gdje se i danas nalazi crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice.
Ikonu su ponovno vratili na lokaciju gdje je planirana crkva, međutim i u narednim danima, ikona se uporno, na tajanstven način pokazivala na mjestu pećine.
Caru je to svakako bio jasan znak, svetosti same lokacije, te je od tog momenta pa evo do dana današnjeg crkva na mjestu koje je očigledno sam Bog namjenio.
Lokalitet oko manastira predanjski je poznat po tome što su ovdje pronađeni i ostaci crkvi koje se odnose na period prije raskola Istočne i Zapadne crkve, a kaže se da je baš na ovom lokalitetu(kao i na obližnjem Stonu) bilo sjedište jedinstvene drevne katoličanske pravoslavne crkve.
Ipak, najvjerodostojniji dokument koji potvrđuje dug kontinuitet manastira, svakako je i onaj iz 1514. godine kada izvjesni Božo, sin Radoslavljev iz Orahova Dola, prodaje vinograd Serafionu, igumanu manastira Zavala.
Ovaj dokument nesumnjivo potvrđuje da je već u XVI vijeku manastirski život bio itekako aktivan.
Crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice interesantna je i kao jedina polupećinska crkva na ovim prostorima.
Jedan dio crkve podvučen je pod stijenu, dok u blizini same crkve imamo i dvije pećine koje su služile za bogosluženja i monaška podvizavanja.
Zaista jedan nesvakidašnji ambijent, koji podsjeća na hrišćanske bogomolje prvih vijekova i podvižnička mjesta Sinaja ili Meteora.
Na stazi Svetog Vasilija-Manastir Zavala: Unutrašnjost crkve, relikvije, mošti i jedinstvene freske
Unutrašnjost crkve je po mnogo čemu izuzetno zanimljiva.
Osim moštiju, tačnije ruke nepoznatog svetitelja(po predanju Svetog mučenika Agnostone), ova crkva je izuzetno poznata i po prelijepim freskama koje je za potrebe manastira živopisao čuveni hilandarski freskopisac i monah Georgije Mitrofanović, tada, najpoznatiji pravoslavni freskopisac XVI vijeka.Posebno je interesantna svodna freska „Emanuila“, Hrista prikazanog kao dječaka, koju je takođe živopisao navedeni hilandarac.
Nažalost, ovaj manastir kao i mnogo drugih svetinja u Hercegovini, nije izbjegao stradanja i razaranja, tako da je poznato da je bio razrušen više puta kroz istoriju.
Prvi put rušen od strane turaka, a nakon toga u drugom svjetskom ratu, od strane ustaških jedinica ovaj manastir trpi velika oštećenja, ubijanja i pogrom svog monaštva koje proživljava sudbinu hercegovačkog pravoslavnog stanovništva.
Najposlije, poslednji građanski rat, takođe ostavlja brojna oštećenja na manastir, tako da je skoro čitav kompleks bio u ruševnom stanju a sam manastirski život zapustio, sve do dolaska igumana Vasilija 2000. godine, koji Božijom voljom oživljava život ovog svetog mjesta i zbira vjernike Hercegovine na ovu čudesnu lokaciju.
Jednostavno, duh Svetog Vasilija, ambijent savršene tišine, u harmoniji sa prelijepim krajolikom Popovog Polja i hercegovačkog sunca, bogata tradicija kao i monaško bratstvo na čelu sa igumanom Vasilijem čine da svaka posjeta ovom manastiru bude jedno neobično i tajanstveno iskustvo.
I kao što smo započeli ovu našu priču o Svetom Vasiliju i manastiru Zavala sa jevanđeljskim citatom o “stijeni i crkvi” koji se neodoljivo uklapa u ovu našu pripovjest, završićemo je sa zaključkom da ovaj manastir u hercegovačkom kršu, nesumnjivo ponosno stoji kao beskrajna luča pravoslavlja koja vjekovima svijetli svima onima koji u njoj prepoznaju utjehu i mir.
Tajanstvene duhovne niti povezuju sve one koji su se ikad našli na ovom mjestu, da se opet saberu u popovopoljskoj Zavali, duhovnoj otadžbini Svetog Vasilija, te pozivamo i vas poštovane čitaoce da posjete ovo mjesto istinskog Božijeg blagoslova i udahnu svoj dašak neba.
Autor:
Nikola Kokić
