Mrkonjići na stazi Svetog Vasilija
“Obraz si bio vrline svojemu narodu…”
Svaki čovjek ima svoju stazu.
Svaki čovjek ima za cilj da na kraju staze nađe nešto, zbog čega se otisnuo na dugačak i trnovit put.
Težnjom da zgrabimo „to nešto“ samo nama znano, često skrenemo sa staze životnih puteva, pa “umjesto svetle i prostrane staze, nađemo se na stazi neprohodne i mračne šume”, kako je to objašnjavao veliki Gogolj u svojim Mrtvim dušama.
No, sigurni smo da na svijetu postoji jedna staza kojom ako zakoračite, sigurno nećete pogriješiti.
Ta staza će promjeniti vaš život, dok vas na konačištu putovanja čeka samo svjetlo i radost.
Neimar koji je za buduće naraštaje, uglačao svaki kamen staze i prokrčio sve prepreke na njoj, je nama dobro poznati putnik, naš svetitelj Vasilije.
Svetitelj je na ovu stazu kročio iz siromašne Hercegovine još kao dječak a svoje putovanje završio u samom Božijem naručju.
On je i danas prisutan, pa iz vječnosti blagosilja, iscjeljuje i tješi sve one koje mu se obrate čistog srca.
Dobrodošli u selo Mrkonjići, na stazi Svetog Vasilja.
Sigurno da je siromašnom stanovništvu Popovog polja u Trebinju, tačnije selu Mrkonjići u tim turobnim vremenima turske okupacije i zuluma, bilo teško zamislivo da će jedan mali dječak po božijem promislu, još od rođenja biti izabran da proslavi i posveti namučenu Hercegovinu.
No, “što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće”, a u Hercegovini od te 1610. godine više ništa neće biti isto.
Mrkonjići, na stazi Svetog Vasilija- djetinjstvo, prilike i „povratak“ kući
Selo Mrkonjići(30km od Trebinja) smješteno na istočnoj strani Popovog polja, već na prvi utisak prikazuje neprekidnu borbu hercegovačkog seljaka sa krševitom Hercegovinom.
Hercegovački seljaci su od rođenja pa do smrti, vodili neravnopravnu bitku sa hercegovačkim suncem i zemljom.
U takvim uslovima, često uz znoj, suze ali i krv, stasavali su najbolji mladići i djevojke.
Takva je bila i čestita mrkonjićka porodica Jovanović.
Vrijedni otac Petar i majka Anastasija-Ana Jovanović nastojali su da sačuvaju svoju porodicu u turobnim vremenima turske okupacije i siromaštva.
Mnoge porodice su ostajale bez svojih sinova, a neke su i zatrte, tokom suprostavljavljanja okupatoru koji je silovito napadao.
Neke porodice su čak išle i dotle da sakate svoju mušku djecu kako ne bi bila odvedena u neprijateljsku vojsku.
Nažalost, ima i onih koji su tražili “lakše” rješenje, pa su prelazili u islam ili posredstvom unijata, u katoličanstvo.
Mali Stojan i rano djetinjstvo
U takvim uslovima, dana 28. decembra 1610. godine rođen je i mali Stojan Jovanović.
Djetinjstvo ovog dječaka nije bilo uobičajeno kao odrastanje druge tadašnje djece.
Naime, dok su Stojanovi vršnjaci svoje vrijeme provodili u igri, mali Stojan već od najranijeg doba bio je privržen Bogu.
Zabilježeno je da je kao neobično tih ali i izuzetno pametan dječak sa svojim roditeljima često išao na bogosluženja u Manastir Zavalu koji je smješten na zapadnoj strani Popovog polja, desetak kilometara od Mrkonjića.
Sa praga svoje rodne kuće i uzvišenja na kome se nalazilo selo, često je uživao u pogledu na prelijep krajolik jedinstvene cjeline plodnih dolina Popovog polja i krševitih brda, često zagledan u pravcu Zavale i svog strica Serafima-igumana manastira Zavale.
Mi možemo da pretpostavimo jednu činjenicu koja je istorija svakako izostavila, a odnosi se na to da je navedeni Iguman Serafim sigurno odigrao jednu od bitnijih uloga u životu mladog Stojana, koji tada još u izuzetno mladoj dobi donosi odluku da svoj život u potpunosti posveti Gospodu, postavši iskušenik u manastiru Zavala.
Košćela iz Mrkonjića-živi trag predanja o rođenju Svetog Vasilija
Živo predanje o periodu Stojanovog života u Mrkonjićima, danas prenosi i jedna stara košćela.
Ovu košćelu staru preko 400 godina, po legendi zasadio je Petar Jovanović, u čast rođenja svog sina Stojana.
Danas je ova košćela svojevrsan “zapis” i živ trag na blagosloveni događaj rođenja ovog svetitelja.
No, da je ovaj svetitelj vjekovima srce i duša ovog kraja govori i izuzetno poštovanje stanovnika Hercegovine, koji su željeli da ovo selo transformišu u duhovnu oazu, izgradivši crkvu na temelju rodne kuće Svetog Vasilija kao zavještanje koje će okupljati vjerni narod.
Crkva na temeljima rodne kuće i svetiteljev povratak narodu Hercegovine.
Radovi na crkvi su počeli 1990. godine, blagoslovom mitropolita Vladislava, dok su završeni 1996. godine, kada crkvu osvještava vladika Atanasije.
Tog 12. maja 1996. godine, za ovaj kraj desio se slobodno možemo reći biblijski događaj.
Nakon javljanja Svetog Vasilija jednom Ostroškom monahu u snu, kako svetac želi da posjeti grob svoje majke Anastasije i obiđe vjerni narod, među Ostroškom bratijom donosi se jasna odluka. Organizovaće se veličanstvena litija, na veličanstvenom putovanju svetitelja natrag u svoj rodni kraj.
Osim brojnih vladika, sveštenstva, monaštva, te brojnih gostiju, litiju je pratio i vjerujući narod Crne Gore i Hercegovine.
Dokaz božijeg blagoslova nad ovom litijom, na stazi Svetog Vasilija, pratila su i mnogobrojna čuda.
Posebno su zabilježeni prekrasni momenti kada na desetine hiljada trebinjaca dočekuje voljenog svetitelja na koljenima, sa molitvom na usnama.
Litija se zaustavila na grobu Svete Anastasije u obližnjem seoskom groblju u Mrkonjićima, pokraj crkve Svetog Nikole.
Tada vladika Atanasije proročki predskazuje da će doći dan otvaranja groba Ane Jovanović gdje će se pronaći njene netruležne mošti. Nešto više od dvije decenije kasnije to predskazanje se ispostavlja kao tačno, a nažalost sam vladika nije dočekao da doživi momenat otkopavanja groba ove svetiteljke.
Legenda o pronalasku groba majke Svetog Vasilija-Ane Jovanović
Za Anu-Anastasiju vezuje se i jedna interesantna legenda, koja kaže da se za njen grob skoro pa ništa nije znalo, osim da se nalazi negdje na području u blizini seoskog groblja. Tako je mještanin, Tripko Milutinović 1938. godine, imao jedno čudno viđenje.
Naime, on je hodajući selom vidio starog monaha i malog dječaka, koji su ga poveli u seosko groblje. Oni su tu napravili sedam koraka od crkve pa sve do jednog neobilježenog grobnog mjesta i saopštili mu da se baš tu nalazi grob ove svetiteljke, te da to razglasi mještanima.
Kada je Tripko podigao pogled sa grobnog mjesta na monaha i dječaka, njih više nije bilo.
Novoizgrađeni duhovni centar Mrkonjići na stazi Svetog Vasilija
Nakon svih ovih čudesnih otkrivanja i događaja, dvije decenije od osvještanja crkve Svetog Vasilija, gradske vlasti u saradnji sa vladom Srbije i Republike Srpske, donose odluku da ovaj lokalitet podignu na mnogo veći nivo.
Staza Svetog Vasilija dobila je novu hodočasničku tačku-duhovni centar Mrkonjići.
Poteškoće u zatvaranju finansijske konstrukcije, traženje partnera i teških građevinskih radova u samom selu, nisu uspjele da zaustave namjeru da se od ovog mjesta napravi jedna istinska duhovna oaza, prva tačka na stazi Svetog Vasilija.
Svi oni koji par godina nisu posjetili Mrkonjiće, po ponovnom dolasku ne mogu da se načude novom zdanju.
Ova lokacija je od jednog pomalo zapustjelog sela, postala pravi duhovni centar i mjesto duhovnog napajanja.
Osim crkve Svetom Vasiliju koja je osnov za širenje ideje o duhovnom centru, danas ova lokacija posjeduje razne sadržaje.
Tu su prelijepi vidikovci, ljetnikovci, zelene površine, suvenirnice, objekti za goste i objekti za sestrinstvo manastira.
Posebno raduje činjenica da se od skoro u kompleksu odvija aktivan monaški život najviše zahvaljujući igumaniji Pavli.
Napominjemo da je kompleks u Mrkonjićima metoh Petro-Pavlovog manastira, čije je sestrinstvo zajedno sa igumanijom preuzelo brigu o ovom mjestu.
Duhovni centar Mrkonjići, omiljeno hodočasničko pohodište, na stazi Svetog Vasilija
Prelijepo je vidjeti danas, ovaj kompleks ukrašen freskama koje nas mahom upoznaju sa detaljima iz svetiteljevog života.
Kompleks je obložen bijelim hercegovačkim kamenom, pa kao neki biser svijetli na krševitim obroncima, poviše Popovog polja.
Kao što smo već spomenuli, od prošle godine u manastirskoj crkvi izložene su i mošti majke Svetog Vasilija, Anastasije-Ane Jovanović.
Ovaj dodatni blagoslov svakako je jedan od motiva više za hodočasnike koji imaju namjeru da pohode ovo mjesto.
Selo Mrkonjići predstavlja idealnu polaznu tačku za sve one, koji nisu imali prilike da istraže svetiteljev život u Hercegovini.
Zato i ti čitaoče ako poželiš da otkriješ šta je iskonska Hercegovina, dođi u ovo selo.
Dođi i uvjeri se kakva blagodat ispunjava Mrkonjiće, na stazi Svetog Vasilija.
Pozivamo te da dođeš i zakoračiš stazom, odakle je krenulo putovanje ovog božijeg ugodnika.
Svetitelju Vasilije moli Boga za nas.
Autor:
Nikola Kokić
