Hercegovačka Gračanica-Dučićev san
„I ti si načelo većma nego biće…
Noć da blisnu zvezde; zamah pobednika,
Da bude pobeda…Lepota, otkriće,
Pre nego mom duhu beše reč i slika.“
Hercegovačka Gračanica: Priča o nedosanjanoj želji
I kao da je u ovim stihovima njegove pjesme o ljubavi, Jovan Dučić proročki vidio svoje „milo Trebinje.“
Vidio je Dučić i jedno brdašce iznad grada koje mu pola vijeka posle posta i blagoslovena vječna kuća.
Kao da je u nekoj tajanstvenoj viziji stvarajući navedene stihove ugledao Trebinje i blistavu ljetnu noć iznad grada.
Da li je u tom snu ugledao Hercegovačku Gračanicu, hram i biljeg na brdu iznad Trebinja, koji pola vijeka kasnije postade dosanjana java?!
Gračanica u Dučićevom snu postade nekakav svetionik koji svijetli u noći, pokazivajući sigurno pristanište svima onima koji posjete ovaj grad.
Predosjetivši kraj svog ovozemaljskog putovanja, Dučić napisa svoj testament u kome između ostalog zavapi da se: „izgradi krasna pravoslavna crkva u Trebinju u stilu one u kosovskoj Gračanici i da se moje telo prenese i sahrani u istoj.“
Jovan Dučić: Život i čežnja za Hercegovinom
Dučić je prošao skoro sve svjetske kontinente, obavljao ambasadorske i diplomatske poslove, upoznavao različite ljude i kulture.
Njegove pisane riječi danas su zvijezda vodilja i nepresušna inspiracija mnogim umjetnicima širom svijeta.
Ipak, Jovan Dučić imajući sve navedeno, uz sebe nije imao „milo Trebinje„, koga je ostao željan tokom čitavog života.
Možda je ta čežnja ka rodnom grudom i podstakla tu melahnolično-sjetnu nit koja se provlači djelima ovog poete.
Dučić nikad nije zaboravljao odakle je potekao, te je Trebinje proslavljao na svim meridijanima.
„Jutra s Leutara“, „Večnoj Srbiji“, „Moj dobri rode“ i slično, odražavaju istinsku patriotsku ljubav koju je Dučić njegovao.
Jovan Dučić: darovi Trebinju i neostvaren san
Osim što je bio sjajan ambasador Trebinja, Dučić je i veliki zadužbinar.
Njegovo naslijeđe zavještano Trebinju i dan danas se smatra kao neprocjenljivo kulturno blago.
Spomenik Njegošu, spomenik Oslobodiocima na Trgu slobode, figura Jelene Anžujske, fontana Kupidona u parku, Dučićeva zbirka i legat…
Spisak bi mogao biti mnogo duži, no, ovo je samo jedan djelić mnogobrojnog naslijeđa zavještanog Trebinju.
No, kako to život često okrutno podesi, Dučić umire daleko od Trebinja.
Dučića je smrt zatekla u dalekom američkom Libertvilu, na Blagovjesti 7. aprila 1943. godine.
Tako njegov testament o crkvi i grobnom mjestu, „na uzvišenju iznad Trebinja“ ostaje samo nedostanjan san.
„Dučić se vraća u Trebinje!“
Skoro šest decenija Dučićevi zemni ostaci prebivali su u dalekoj Americi, da bi kao grom iz vedra neba, u Trebinju i kompletnoj javnosti, odjeknula vijest: „Dućič se vraća u Trebinje!“
Božijom voljom ili tajanstvenim sudbinskim tokovima, američki privrednik, rodom iz Hercegovine(Bileća) Branko Tupanjac odlučio je da ispuni poslednju želju Jovana Dučića: vratiti pjesnika u svoje Trebinje, a na brdu Crkvina, sagraditi hram nalik kosovskoj Gračanici.
„Kamen koji odbaciše zidari, postade glava od ugla.“
Od Kralja Milutina do Branka Tupanjca.
Upravo na praznik Blagovjesti 7. aprila 1999. godine, na brdu Crkvina iznad Trebinja, postavlja se kamen temeljac za vječnu kuću Jovana Dučiča.
Hercegovačka Gračanica, vremenom će postati utočište za stotine hiljada vjernika koji će je posjetiti.
Predanje kaže da se na ovom brdu u srednjem vijeku nalazila crkva posvećena Svetom Arhangelu Mihailu.
Isto predanje govori da je njen zadužbinar bio Sveti Kralj Milutin Nemanjić, pa tako čitava ideja dobija dodatnu dimenziju.
Nažalost, ova crkva porušena je dolaskom Austrougarske monarhije, a kaže se da su njeni djelovi iskorišteni za izgradnju okolnih austorugarskih utvrđenja.
Sigurni smo da je priča o Kralju Milutinu, gospodinu Branku Tupanjcu bila dodatni motiv za sprovođenje njegove vanvremenske ideje.
Želja i stvaralački duh Branka Tupanjca bili su ogromni.
Tako je ovaj čestiti hercegovac za kratko vrijeme od godinu dana, nadljudskim naporima uz pomoć ostalih dobrotvora uspio u svojoj namjeri.
Iz kamena poviše Trebinja, iznikla je Hercegovačka Gračanica.
I tako je Trebinje dobilo duhovni svetionik iznad grada, a Jovan Dučić, unutar crkve Blagovještenja, svoj vječni spokoj.
Od Libertvila, do Gračanice:
Dugo putovanje ka otadžbini
Krenuo je veliki pjesnikov put kući.
Preko Sjedinjenih Američkih Država, Beograda, Podgorice i Ostroga, Dučič je konačno stigao u svoje „milo Trebinje“ 22. oktobra 2000. godine.
Ovaj događaj, nakon prenosa moštiju Svetog Vasilija 1996. godine, bio je najveličanstveniji događaj koji se desio Trebinju.
Prenos moštiju Svetog Vasilija do rodnih Mrkonjića i povratak najpoznatijeg trebinjca Jovana Dučića, bili su događaji koji su narodu Trebinja ulili nadu, da nakon teških ratnih godina, dolaze neka ljepša vremena.
Dučića je dočekalo na hiljade trebinjaca.
Neprekidne kolone ljudi pratile su kovčeg sa zemnim ostacima pjesnika do njegove vječne kuće, Hercegovačke Gračanice.
Pomen pjesniku, održao je tadašnji Patrijarh srpski gospodin Pavle, zajedno sa hercegovačkim vladikama Atanasijem i Grigorijem.
Brojni predstavnici državnog i političkog vrha, kulturni i naučni radnici, crkveni velikodostojnici, sveštenici, monasi, dobrotvori, vjerni narod, željeli su da odaju čast pjesniku i požele mu blagosloven povratak u svoj rodni grad.
Vjerujemo da se Dučićev duh tako konačno skrasio, „na brdu iznad Trebinja„, pa Trebinje dobi duhovnu luču koja svjetli iznad grada.
Hercegovačka Gračanica, duhovna luča iznad Trebinja
Od tada, Hercegovačka Gračanica je neizostavna lokacija za sve turiste koji dođu u Trebinje i simbol opšteg preporoda ovog grada.
Kompleks na brdu Crkvina je neodoljiv, tako da ovdje ne dolaze samo pravoslavci, već sve svjetske nacije i konfesije.
Prelijepa panorama na sunčano Trebinje, nestvarni zalasci sa ove lokacije, na sve posjetioce ostavljaju nestvaran utisak.
Na Gračanici ćete često vidjeti turiste koji se bez riječi dive prizoru koji im se ukaže pred očima.
Takođe, fotografije sa Gračanice predstavljaju izuzetna umjetnička djela, pa ih danas vidimo na naslovnim stranama prestižnih turističkih časopisa i internet portala.
Hercegovačka Gračanica, izgled i karakteristike:
Kako smo i spomenuli crkva Blagovještenja, napravljena je kao vjerna kopija Gračanice sa Kosova, po viziji arhitekte Predraga Ristića.
Krasi je pet kupola i dominantno vizantijski stil gradnje, dok su materijali za izradu uglavnom ciljno naručivani iz Hercegovine (popovopoljski kamen i nevesinjski kreč), kako bi sve odisalo duhom Hercegovine.
Unutrašnjost ove crkve takođe je izuzetno zanimljiva.
Od šesnaest nosećih stubova (od kojih je petnaest kvadratnog presjeka), pronalazimo jedan zaobljen stub, koji se razlikuje od ostalih.
Postolje ovog stuba čini kamen donešen iz Gračanice sa Kosova i Metohije i posjeduje posebnu simboliku.
„Kamen sa ognjišta, kojim se prenosi duh starog doma u novi dom“, izražava tajanstvenu nit između srednjovjekovne i hercegovačke Gračanice.
Ikonopis crkve rad je sestre Tekle iz manastira Dobrićevo, dok je ikonostas rad bratstva manastira Tvrdoš.
Zanimljivu priču krije pod crkve, koji je mozaik replika čuvenog manastira Svetih Arhangela iz Prizrena, inače velelepne zadužbine Cara Dušana.
Ovaj mozaik jasno personifikuje nečastivog, koga vjernici pri ulasku u crkvu gaze i na taj način ga se odriču.
„Jovan Dučić-pesnik“
Ipak, najzanimljivija priča ove crkve je skromni grob Jovana Dučića, na kome nenametljivo piše „Jovan Dučić-pesnik“.
Ovo grobno mjesto i natpis su dio poslednje Dućićeve želje, da njegovi zemni ostaci budu skromno obilježeni, bez pompeznih epitafa i sarkofaga, kako ne bi narušavali utisak na ljepotu Božije kuće.
Iznad groba nalazi se životopis sa Dučićem i ktitorom Brankom Tupanjcem, koji simbolično Bogorodici u ruke, predaje novoizgrađenu svetinju.
Hercegovačka Gračanica, sadržaji kompleksa:
Hercegovačka Gračanica danas ima status manastira a metoh je čuvenog trebinjskog manastira Tvrdoš.
Osim crkve, kompleks sačinjava prelijepi amfiteatar pogodan za razne kulturne manifestacije, sa kojeg se pruža nestvaran pogled na čitav grad.
Kompleks posjeduje i konak, vladičanski dvor, prodavnicu suvenira, dok je Dučićev muzej u završnim građevinskim radovima i vjerujemo da će dodatno upotpuniti ambijent ove nestvarne cjeline.
Plato Gračanice krasi pedeset i sedam čempresa koji obilježavaju godine od Dučićevog upokojenja pa do njegovog povratka u rodni grad.
Za sve one koji posjete ovo mjesto, naša topla preporuka je kafe restoran Dučićev pogled.
Glavna preporuka za posjetu ovom restoranu, svakako je i nestvaran pogled na Trebinje.
Sigurni smo da ovakav pogled na grad, prirodno budi stvaralačku energiju kakvu je posjedovao čuveni pjesnik.
Nastojatelji kompleksa se trude da prilagode sadržaje svim gostima, pa u okviru kompleksa možete pronaći i mini igralište za djecu.
Svakako, oduševljenje najmlađih izaziva mini „zoo vrt“ sa životinjama, koje već naviknute na goste, mališane prosto mame na zabavu.
Hercegovačka Gračanica, omiljena lokacija:
I tako, dođosmo do kraja ove naše priče o Jovanu Dučiću i Hercegovačkoj Gračanici.
Mjestu koje godišnje posjeti više stotina hiljada gostiju iz cijelog svijeta, koji baš na ovoj lokaciji otkriju istinski duh Trebinja.
Danas posjetioce ovog kompleksa, dijelimo na one koji su bili, zaljubivši se na prvi pogled i one koji još nisu bili a žude da posjete ovo mjesto prepuno ljubavi i radosti.
A mi, nekako moramo da se vratimo na početak naše priče o Gračanici
Prativši Dučićeva djela, zaključujemo da je pjesnik skoro pa mistično kroz svoje stihove, neprekidno provlačio nit o Gračanici, njegovoj budućoj vječnoj kući.
Zapali se plamen duhovne luče iznad Trebinja, a Dučić se tiho umiri na svojoj rodnoj grudi.
Gračanica, duhovni svetionik, osta „vavjek“ da svijetli trebinjcima, osvjetljavajući im korake na maglovitoj stazi života.
Tako Dućić ispuni svoje poslednje zavještanje, a Hercegovačka Gračanica osta da lebdi, negdje između hercegovačkog kamena i neba.
Autor:
Nikola Kokić
