Brankovića kula – odjek prošlosti
Kažu da je Hercegovina neobična po mnogo čemu.
Krš i kamen, sunce, netaknuta priroda, netaknute vode, svjež vazduh i dašak mediterana, gastronomija, vinarije, kulturno istorijske raznolikosti, vjerski objekti i najposlije sjajni domaćini, te lijepi ljudi.
Mnogi arheolozi se slažu sa tim da je Hercegovina „arheološki Misir“, iz razloga što kako to oni kažu, ne postoji kvadratni metar ove kamenite zemlje a da ne skriva neku istorijsku tajnu.
Gdje god zakopate ašovom, pronalazite grnčariju, kovani novac i nakit, vojničku opremu ali i ostatke drevnih građevina i grobnica.A kako i ne bi bilo tako kada nam je poznato da je ovo područje naseljeno još od najranijeg doba.
Trebinje se pod nazivom Travunija prvi put spominje kod Konstantina Porfirogenita u X. vijeku.
Osim ilirskih plemena, preko rimske i romejske uprave ovaj grad se još od najranijih dana našao na važnim karavanskim, vojnim, kao i hodočasničkim trasama.
Njegova sjajna geografska pozicioniranost, ugodna klima i topografija terena, pogodovali su tome da je ovaj grad bio važno strateško mjesto raznim carevinama.
Ovi krajevi su poznati i kao „đedovina“ prvih Nemanjića, što ukazuje na prednjemanjićki kontinuitet lokaliteta, a kasnije i kao prvi put u istoriji samostalna država Hercegovina, da bi nakon kratkog života ove države(po kojoj se danas naziva čitava regija), ovaj kraj pao pod prvo tursku a zatim i austrougarsku upravu, da bi konačno danas, posle raznih nesigurnih prilika, konačno disao slobodom.
Rijetko koja sredina može da se pohvali da ima sačuvane građevinske objekte iz srednjovjekovnog perioda a da nisu u formi puke ruševine ili takozvane „gradine ili crkvišta“, no, Trebinje je i po tom pitanju nadmašilo ostale sredine, pokazavši da predstavlja pravi raj za sve one koji žele da istraže ovaj grad.
Takva je i Brankovića kula o kojoj ćemo danas pisati.
Brankovića kula i srednji vijek Trebinja
Da bi istražili genezu ove tvrđave, prvo moramo da se vratimo daleko u prošlost, u daleki XIV. vijek koji nam govori o srpskoj srednjovjekovnoj-Nemanjićkoj državi koja se na vrhuncu svoje moći proširila na veći dio Balkana.
Naravno da je područje Humske zemlje ili Zahumlja i Primorskih oblasti (šire područje današnje Hercegovine), bilo izuzetno interesantno zbog sjajne geografske i strateške pozicije, odlične topografije terena, te blizine Jadrana, tada u narodnom predanju poznatog kao Sinje more.
Osim ovih podatka, mi smo već utvrdili da se na području grada Trebinja organizovan oblik života odvijao i mnogo prije spomenutog četrnaestog vijeka, tako da dolazimo do logičnih zaključaka da su baš mnoge plemićke porodice koje su kasnije zasijale na „istorijskoj pozornici“, svoje korijene vukle upravo iz okoline Trebinja.
Istorijat porodice Branković
Rodonačelnikom dinastije Branković, smatramo vojvodu Mladena.
Ovaj vojvoda se 1323. godine u doba Stefana Dečanskog Nemanjića spominje kao oblasni vladar Trebinja i Dračevice.
Nakon vojvode Mladena, naslijedstvo spada na vojvodu Branka koji se kao uspješan vojskovođa i vladar sa lokacije Trebinja gdje je imao svoj dvor, premješta u Ohrid gdje dobija titulu sevastokratora, lično od Cara Dušana Silnog.
Naime, vojvoda Branko imao je dva sina, čuvenog Vuka Brankovića i njegovog brata Đurađa, po kojima ova loza dobija prezime Branković i ostaje upamćena kao posljednja srpska dinastija koja je u skoro dva i po vijeka različitih istorijskih prilika bila jedan od najzapaženijih učesnika svih dešavanja vezanih za srpsku državu tog perioda.
Značaj ove dinastije vidi se i po njihovom naslijeđu, kako titularnom tako i zadužbinarskom, pa danas faktografski možemo posložiti da je ova dinastija iznjedrila vladara sa despotskim dostojanstvom, dok su neki Brankovići udostojeni oreolima svetitelja.
No svakako, mi se danas zadržavamo na zadužbinarstvu ove dinastije koja je vjerovatno svoje „prve korake“ napravila baš u okolini Trebinja.
Brankovića kula iznad Trebinja predstavlja živi trag i sjećanje na zadužbinarstvo ove plemićke porodice.
Brankovića kula dominira iznad panorame Trebinja u naselju Gornje Police(3km od centra), predstavlja rezidencijalni objekat ili jednostavno kulu stražaru, za koju možemo reći da u današnjem vremenu slovi za arhitektonsko čudo iz razloga što je odnos nebrige prema njoj i zatečenog trenutnog stanja, skoro pa impozantan.
Već smo naveli da se većina nekonzerviranih i nezaštićenih objekata srednjeg vijeka danas može pronaći samo u tragovima, dok ova kula stražara i dalje ima svoju skoro pa prvobitnu formu.
Svojim spiralnim oblikom, sa dva sprata, visokim prizemljem do kog se dopire samo merdevinama, kao i gornjim spratom sa otvorima, ova kula prkosno stoji i nijemo čeka na svoju adaptaciju.
Na veliku žalost, ovaj objekat je potisnut u totalno drugi plan kod lokalnog stanovništva, te mnogi od njih ne znaju ni za postojanje ovog vrijednog istorijskog spomenika.
Zarasle staze heregovačkog šiblja i krša, bez jasne signalizacije, sa već zubom vremena oštećenim temeljima svjedoči jednom malom čudu, kako je jedan tako star objekat, totalno zaboravljen od svih, ipak nekako preživio.
Kao da svojim upornim opstajanjem želi da kaže Trebinjcima da pod hitno urade nešto kako bi konačno zasijala u svom punom potencijalu, kako bi proslavila ovaj grad i dinastiju koju predstavlja.
Prije nekoliko godina sjajna inicijativa vladike Atanasija da se na ovoj lokaciji napravi crkva u ime dinastije Branković a kula zaštiti, po upokojenju vladike, nažalost ostala je samo u priči.
Da paradoks bude veći, neki istorijski izvori govore da je upravo sa ove lokacije krenulo „prvo Trebinje“ pa prosto ostaje nejasno kako se ne prida više pažnje ovom „prkosnom starcu“ iz današnjeg naselja Police.
Dodatna komplikacija je i to, što se kula nalazi na privatnom imanju, pa ta činjenica dodatno otežava oživljavanje lokaliteta.
Mi sa ove lokacije, koja je zaista epska, svjedočimo duhu vremena i nijemom kriku Brankovića kule koja poziva sve trebinjce da je prime u naručje, te zaštite, kao što je i ona štitila njih kroz vijekove.
Sa druge strane, svakako da stvari nisu tako crne kao što izgledaju.
Kula željna razgovora, čeka sve zainteresovane goste koji joj dođu, da je iz blizine upoznaju, te da zajedno uživaju u prelijepom panoramskom pogledu na Trebinje sa ove lokacije.
Nadajmo se da će ovaj naš skromni tekst podstaknuti goste da krenu u avanturu i dožive duh Trebinja(Travunije) iz XIV. vijeka, kao i sve trebinjce da se okrenu svojim korjenima i svojoj Brankovića kuli.
A ona će zasigurno već naći način da im se oduži.
Autor:
Nikola Kokić
